IN MEMORIAM - EDUARD ing. BESAK – „šjor Edo“

Rođen je 30.06.1935. g u Varaždinu, preminuo 11.02.2020. g u Splitu. Sahranjen je na splitskom groblju Lovrinac uz nazočnost najuže obitelji i nekolicine prijatelja koji su mu bili bliski do zadnjeg dana njegovog života.

Srednju školu je završio u Zagrebu  u 5. Muškoj gimnaziji, a nakon toga je upisao Arhitekturu u Zagrebu. U četvrtoj godini studija arhitekture prelazi u Beograd i tamo nastavlja studirati, da bi ipak nešto kasnije 1966. g. diplomirao u Zagrebu.

Judom se počeo baviti u drugom razredu gimnazije krajem 1952. g u judo klubu Mladost u Zagrebu. Prvi trener bio mu je Husein Delić član prve ekipe judaša Mladosti koji je osvojio medalju na povijesnom prvom prvenstvu Hrvatske, a zapravo je to bilo prvo prvenstvo FNRJ tadašnje države.

Eduard Besak i Zdravko Baršnik izvode Nage-no-katu

Nakon kraćeg vremena Besak je prešao u prvu ekipu judaša koje je vodio prvi trener Mladosti Miro Gržeta. U Mladosti trenirao sve do odlaska u Beograd. Tijekom studija u Beogradu dobio je poziv za odsluženje vojnog roka, isti je odslužio na Banjici u Beogradu. Za sve vrijeme boravka  u Beogradu trenirao je i radio u judo klubu Radnički, a po osnivanju kluba Novi Beograd bio je prvi trener kluba.

Po povratku u Zagreb ponovo trenira u Mladosti, a za vrijeme odlaska Mire Gržete na rad u željezaru Zenica u BiH, Edo Besak postaje prvi trener Mladosti. Po povratka Gržete u klub nakon određenog vremena Besak je jedan od osnivača i prvi je trener u JK Polet u Zagrebu. U to vrijeme na prvenstvima države za JK Polet medalje osvajaju članovi Branko Krpan, a kasnije reprezentativci Jugoslavije Radovan Prodanović, Rodoljub Todorović i dr.

Službeni sportski rezultati Ede Besaka kao člana JK Mladost Zagreb:

- na 2. službenom prvenstvu FNRJ 04. 05.1956. g u Beogradu u kategoriji  do 62,5 kg osvojio je 3. mjesto,

- a na 3. službenom prvenstvu države 09. 06.1957 g u Ljubljani je osvojio 2. mjesto u istoj kategoriji.

Nastupao je 1958. g na studenstkom prvenstvu Europe u Nici u Francuskoj kao član judo reprezentacije Jugoslavije, pored Besaka bili su još Svetislav Ivanović – Es, Juraj Đak, Zečević i dr. Iz njegove bogate sportske arhive vidljivo je da je vrlo mnogo ulagao u svoju eduakciju i učenje juda, pa je pohađao mnoge međunarodne judo seminare za trenere juda koji su se tada održavali na prostorima bivše države i u Europi. Navodimo samo neke:

-1955.g. u Zagrebu – Unterburger zapadna Njemačka 4 Dan,

-1957. g u Zagrebu – Van Den Veken FRA 4. Dan,

-1958.g u FRA - Ishirabe JPN 7 Dan,

-1960.g u FRA Van den Veken

-1961 u Poreču Natsui JPN 7. Dan itd.

Kao kvalitetan i aktivan judaš 11.12.1961. g je registriran u Kodokanu – Institutu za judo u Tokiju JPN .

U Split je došao 1971. g i zaposlio se u Sekretarijatu za urbanizam općine Split, a za kratko vrijeme postaje načelnik odjela.

Istovremeno radi kao glavni trener i prvi čovjek juda u Splitu i Dalmaciji. Njegovi zadnji natjecateljski nastupi zabilježeni su kao član JK Split u kvalifikacijama Splita za prvu Jugoslavensku judo ligu.

Dolaskom u Split definitivno je prekinuo natjecateljsku karijeru i potpuno se posvećuje trenerskom pozivu. Paralelno sa trenerskim zvanjem napreduje i kao sudac sve do internacionalnog zvanja, a također je izuzetno aktivan i u organizacijskom i rukovodećem judo radu. Zbog svoje stručnosti obnaša najviše dužnosti u Judo savezu Jugoslavije: kao što su neke od njih: Predsjednik judo saveza Jugoslavije; Predsjednik sudačke organizacije judo saveza Jugoslavije; u više mandata je vršio dužnost trenera i selektora judo reprezentacija Jugoslavije; zatim je bio predsjednik komisije JSJ za pojaseve, predsjednik stručne trenerske komisije i dr.

U orgnizacijskom smislu nositelj je organizacije prvih ljetnih škola juda za natjecatelje, trenere i suce. U mnogim sredinama Hrvatske i Jugoslavije održavao je seminare za promidžbu judo sporta i za otvaranje novih judo klubova. Najpoznatije lokacije su Split, otok Badija, Zaostraog, Žabljak, Ohrid, i niz drugih sportskih lokacija i sredina.

Sa Dragutinom Krželjom u Splitu je glavni osnivač čuvenih kupova Jadrana koji su u to vrijeme bili jedan od najjačih europskih turnira  na kojima su nastupale sve tadašnje vrlo jake reprezentacije od Njemačke, Francuske, Engleske, Rusije, Alžira, Kube i td.

Pod njegovim stručnim radom izraslo je niz velikih i poznatih judoka Hrvatskog i jugoslavenskog juda. Utjecao je na karijere većine vrhunskih majstora juda na ovim prostorima. Njegovi učenici u Splitu su Vojo Vujević, Davor Vukorepa, Željko Alfirević, Drago Tavra, Stevo Mentus, Sveto Ilić, Admir Glavaš, a od žena Ida Ipavec, Miljenka Bajić, Smiljana Bartulović, Vesna Tasić, Terezija Raić, Tatjana Maslov, Romana Ravlić i niz drugih poznatih judaša i judašica. Zadnja generacija mladih judaša koju je izveo je nepsoredno prije rata, to  su Vladimir i Slavko Preradović, Denis Šegrt, Ratko Tomas, Slaven Penović, Đorđa Kosanović, Nada Andrijić, Radojka Radić i dr.

Nakon Svjetskog prvenstva održanog u Beogradu 1989 g zbog izuzetnih zasluga u organizaciji i zbog svog nemjerljivog ugleda u europskom i svjetskom judu dobio je izravan poziv od japanskog judo saveza da posjeti Japan i Kodokan uz sve plaćene troškove, i to je prihvatio. Isti poziv je dobio i tadašnji svjetski prvak u Beogradu Dragomir Bečanović član Akademika Nikšić.

Početkom Domovinskog rata prilikom osnivanja športske satnije Edo Besak je službeno poveo devet članova kluba sve trenere i reprezentativce JK Split u sastav prve športske satnije. Pored Ede Besaka tu su bili treneri Jole Raić i Vinko Prizmić i Cena Muhamed, zatim reprezentativci Admir Glavaš, Terezija Raić, Tatjana Maslov, Romana Ravlić i Igor Deković.

Zbog slabijeg rada sportskih organizacija tijekom rata i zbog nacionalističkih strujanja u splitskom sportu jedna grupa djelatnika u splitskom judu je na vrlo ružan i nezakoniti način tražila odstupanje Ede Besaka iz juda. On se pod pritiskom povukao iz aktvinog rada, ali je uvijek ostao u kontaktu sa pojednim klubovima i pojedinim judo sredinama koje su željele i tražile njegovo angažiranje.

U zvanju juda napredovao je sve do majstora juda 8. Dan koji mu je dodijeljn na Skupštini Hrvatskog judo saveza 27.12.2017. godine u Zagrebu. Posebno se ističe diploma za 3. Dan koju mu je 24.11.1966. godine  dodijelio predsjednik Kodokan judo instituta Risei Kano sin Jigora Kana.

U radnoj mirovini bio je od 1994. g. Kao gledatelj redovito je pohađao natjecanja u Splitu zavisno od zdravstvenih mogućnosti:

Edo Besak je definitivno jedan je od najvećih i najuglednijih judaša na ovim prostorima kao jedan od vodećih pionira za razvoj cjelokupnog juda.  Posebno je bio cijenjen sa nemjerljivim ugledom i poštovanjem kod svih istinskih i pravih poznavatelja judo sporta na prostorima bivše države.

U ime svih judaša Hrvatskog judo saveza njegovoj obitelji kćerki Antoaneti i supruzi Mirandi upućujemo najiskreniju sućut.